Modernizacija grijanja

Za modernizaciju grijanja nezaobilazna je suradnja obrtnika, arhitekata i energetskih instituta.

Na taj način poduzeća specijalizirana za grijanje, klimatizaciju i sanitet mogu ostvariti veći promet, te proširiti svoju stručnu kompetenciju u pogledu sanacije zgrada.

Pokraj građevinskih uvjeta prije svega zahtjevi korisnika predstavljaju temelj za odabir ogrjevnog sustava na području modernizacije. Način i vrsta pogona uređaja za proizvodnju topline, povezivanje regenerativnih energetskih sustava i uključivanje međuspremnika središnje teme su kojima se moraju baviti obrtnici specijalizirani za instalaciju grijanja. Zbog toga što, primjerice, reduciranje transmisijskih gubitaka topline preko plašta zgrade ne smanjuje samo godišnje toplinske potrebe, već i normirano ogrjevno opterećenje u slučaju dimenzioniranja, a to znaju stručnjaci. Poboljšanje toplinske zaštite može osim toga značiti i znatno skraćivanje ogrjevnog perioda, ako se odgovarajuće smanji ogrjevna granična temperatura.

Ogrjevno opterećenje

Ako se treba zamijeniti uređaj za proizvodnju topline, prvo je potrebno utvrditi potrebnu nazivnu snagu topline. To je s jedne strane potrebno za pokrivanje godišnjih toplinskih potreba, a s druge strane osigurava pripremu tople vode. Nazivna toplinska snaga postojećeg uređaja za proizvodnju topline ne može poslužiti kao temelj. Uvijek je potrebno obračunati stvarno ogrjevno opterećenje, a prije svega onda kada su već provedene energetske mjere za modernizaciju na termičkom plaštu zgrade.

Obračun ogrjevnog opterećenja za prijenos topline u prostor odvija se prema standardnom postupku sukladno DIN ED 12 831. Toplinske potrebe za zagrijavanje pitke vode su u obiteljskim kućama vrlo pregledne i relativno se lako mogu utvrditi. Kod stambenih zgrada s više stambenih jedinica moraju se - pored broja i navika korisnika - uvažiti i specijalni faktori istodobnosti u pripravi tople vode. Osobito u vremenima velikih opterećenja, npr. ujutro i navečer, u obiteljskim kućama s više obitelji postoje osobito velike potrebe.

Osim toga potrebe za toplom vodom su element komfora, na koji su se korisnici navikli. (Tobožnja) prednost predimenzioniranih ogrjevnih kotlića je brzo vrijeme naknadnog punjenja temperaturom za pripravu tople vode. Pri tome treba obratiti pozornost kod novog sustava grijanja na povezanost s manje snažnim uređajem za proizvodnju topline.

Raznovrsni načini

Diferenciranost potreba za grijanjem i onih za toplom vodom dolazi kod energetski saniranih stambenih kuća još više do izražaja i zahtjeva u okviru postojane modernizacije grijanja i rješenja u pogledu tehničkih postrojenja, koja nadilaze mogućnosti standardnih postrojenja.

Osim toga može se proširiti broj varijacija sustava preko povezivanja obnovljivih energetskih sustava (npr. solarne termije). Upravo postojana rješenja ogrjevne tehnike zahtijevaju uključivanje obnovljivih energija. Prije svega u ruralnim područjima bilo je i ostalo vrlo omiljeno sagorijevanje cijepanog drva i može se na raznovrsne načine integrirati u sustav postrojenja za grijanje - svejedno radi li se o kamin peći koja provodi vodu, ili o kalijevoj peći ili o kotliću na drvo s rasplinjačom.

Praktičan savjet I: U načelu treba dati prednost ložištu koje ne ovisi o okolnom zraku (osobito u stambenom prostoru) jer je to korisno za proces sagorijevanja. I postojeći uređaji za proizvodnju topline mogu se uključiti u sustav, čak i kada su zamijenjeni u nekoj kasnijoj točki vremena.
Praktičan savjet II: Kod svih varijacija modernizacije stručnjak za instalaciju grijanja mora stalno voditi računa o tome da se učine optimalnim prijenos topline u prostor, njezina raspodjela kao i ostali sastavni dijelovi postrojenja (uređaja).

Međuspremnik kao termičko središte

Međuspremnik nije samo sastavni dio optimalizacije u okviru modernizacije grijanja, već i termičko središte svakog sustavnog rješenja. Međuspremnik omogućuje npr. higijensko zagrijavanje pitke vode kao i da se kotlić s peletima ili toplinska crpka pozicioniraju kao središnji uređaji za proizvodnju topline.

Također stalno treba uvažavati i mogućnost integracije solarne termije, ako ona već nije upotrijebljena kod izvedbe u prvom koraku modernizacije. Solarno-termička integracija mora biti uzeta u obzir kako hidraulički tako i regulacijsko-tehnički. Središnje polazište kod solarne potpore grijanja je uvijek što je više moguće niža temperatura vode u cijevi koja vraća toplu/zagrijanu vodu (od radijatora natrag) u optoku grijanja u svrhu prijenosa topline u prostor.

Isto tako treba obratiti pozornost na to da uređaji za proizvodnju topline za promjenjiva vršna opterećenja pokrivaju samo svoje unaprijed zadano ogrjevno područje. Dimenzioniranje međuspremnika ravna se prema odgovarajućim uređajima za proizvodnju topline, koji trebaju napuniti to termičko središte. U načelu se nikada ne bi trebao odabrati preveliki međuspremnik. Često njegovo dimenzioniranje ovisi o zadanim građevnim uvjetima (veličina i visina prostora, veličina otvora za smještaj i tome slično). Kod konstantnog punjenja preporučuje se paralelno priključenje spremnika ogrjevnog kružnog toka, ako se spremnik puni izravno s proizvođača topline. Kod modularnog načina pogona preporučuje se priključak kao spremnik koji izjednačava opterećenje. Postrojenje (uređaj) za proizvodnju topline puni kako ogrjevni optok tako i međuspremnik. Energetski su povoljna duga vremena punjenja i mirovanja.

Sanacija sustava ispušnih plinova

Stanje sustava ispušnih plinova mora se u načelu razmotriti, kada se postojeće ložište zamjenjuje novim. Potrebno je otkloniti sva oštećenja. Bitni zahtjevi za stručnim provođenjem sanacije proizlaze iz vrste i područja snage novih uređaja za proizvodnju topline. U svakom slučaju važan je izračun sustava ispušnih plinova prema DIN EN 13 384 odnosno procjena na temelju tabela o dimenzioniranju koje su izradili proizvođači. Nadalje, treba voditi računa o dozvoli s građevnog aspekta u odnosu na planirane modernizacijske proizvode (klasa temperature), korozijska postojanost, postojanost na vlagu i čađu, klase u pogledu razmaka itd.). Kod svake modernizacije grijanja treba uključiti i angažirati i lokalnog čistača kamina.



Veći promet

Postojana i cjelovita modernizacija grijanja nudi raznovrsne mogućnosti prodaje za poduzeća specijalizirana za instalaciju grijanja. Mnoge priključne mogućnosti, kako bi se uopće mogao započeti razgovor o modernizaciji grijanja, su proširenje stambenog prostora i krovna nadogradnja.

No, taj kontekst nije poznat mnogim investitorima/graditeljima i vlasnicima kuća. Stoga obrtnik mora navesti razgovor na tu temu. Od pomoći u tom kontekstu logična je uska suradnja s arhitektima i kooperacijama s energetskim savjetnicima. Na taj način poduzeća specijalizirana za grijanje, klimatizaciju i sanitet mogu ostvariti veći promet, te proširiti svoju stručnu kompetenciju u pogledu sanacije zgrada - uvažavajući aspekt cjelovitosti i postojanosti.

Temeljno i vršno opterećenje

Prema zahtjevima isplati se razlikovati temeljno/osnovno opterećenje i promjenjivo vršno opterećenje kao i njihovu podjelu na specifična područja snage prema profilu zahtjeva. Pod "osnovnim opterećenjem" podrazumijeva se konstantno pokriće opterećenja. Promjenjivo vršno opterećenje je vremensko/temporarno maksimalno opterećenje koje je potrebno rjeđe nego što je to slučaj osnovnim opterećenjem. Klimatske prilike kao i specifični zahtjevi korisnika tvore temelj pojedinih rata pokrića i trebaju se utvrditi specifično za objekt.

Ako su razlike između dvaju spomenutih opterećenja male, mogu se pokriti jednim proizvođačem topline. To je najčešće slučaj u obiteljskim kućama s jednom ili dvije obitelji, no vrijedi i u velikoj mjeri i za obiteljske kuće s više obitelji. Ako su razlike veće, može se razmisliti o uporabi dvaju, odnosno dvaju različitih proizvođača topline koji daju svoju specifičnu snagu upravo u nadležnosti pojedinih opterećenja.

Ako su razlike između dvaju spomenutih opterećenja male, mogu se pokriti jednim proizvođačem topline. To je najčešće slučaj u obiteljskim kućama s jednom ili dvije obitelji, no vrijedi i u velikoj mjeri i za obiteljske kuće s više obitelji. Ako su razlike veće, može se razmisliti o uporabi dvaju, odnosno dvaju različitih proizvođača topline koji daju svoju specifičnu snagu upravo u nadležnosti pojedinih opterećenja.

Uporaba dvaju specifičnih proizvođača topline nudi i mogućnost da se oba stave u funkciju kod idealnih pogonskih mogućnosti. Tako, primjerice, toplinska crpka centralnog grijanja optimalno pokriva najveći dio (kao osnovno opterećenje) ukupnih potreba, dok se kotlić sagorijevanja, npr., kotlić s peletima, upotrebljava samo kod pokrivanja promjenjivog vršnog opterećenja, kada se za to ukaže potreba. Oba proizvođača topline, svaki pojedinačno, rade u optimalnim područjima snage, što u krajnjoj instanci pozitivno djeluje na godišnji stupanj iskorištenja (korisnosti) ukupnog postrojenja.

Sustavno rješenja

S postojećom raznolikošću u pogledu proizvodnje topline instalateri specijalizirani za grijanje mogu svojim klijentima ponuditi individualna rješenja sukladno njihovim zahtjevima (Napomena: Minimalni standard koji se treba postaviti kod fosilnog sagorijevanja je tehnika maksimalnog iskorištenja ogrjevne moći, odnosno tehnika iskorištavanje topline koja se proizvodi gorenjem, ali i topline vodene pare koja nastaje pri tome).


Izvor: masmedia.hr