Zaštita plinskih instalacija

Slobodno postavljeni vanjski vodovi uzduž fasade kuće, ili oni koji nadsvođuju uzlaz u dvorište, moraju biti dobro zaštićeni.

Premda dodatni čelični profili ili cijevi koji zaustavljaju vozila prije nego što stigne do plinovoda predstavljaju dodatnu zaštitu i sigurnost plinovoda, i za druga prometna sredstva postoji potreba za posebnom zaštitom.

Kada se dođe u situaciju, da se aneks zgrade mora priključiti na plinsku opskrbu glavne zgrade, često su neophodni vanjski vodovi plina. Put do cilja može voditi preko otvoreno položenih vanjskih vodova, koji se nalaze iznad zemlje. Nadalje je moguće, instaliranje u zemlji postavljenih vodova. Kod njih se tada primjenjuju drugačiji zahtjevi, nego što je to slučaj kod plinskih vodova postavljenih u kući.

Tako se slobodno postavljeni vanjski vodovi, koji vode uzduž fasade kuće ili nadsvođuju uzlaz u dvorište, moraju dobro zaštititi. Potencijale za moguća oštećenja predstavljaju različita prijevozna sredstva, koja prometuju dvorištem. Ovdje je neophodno plinske vodove tako zaštititi, da ih se ne može oštetiti tijekom vožnje. Dodatni čelični profili ili cijevi, koji automobil u vožnji zaustavljaju prije nego što stigne do plinovoda, predstavljaju dodatnu zaštitu i sigurnost. Ali isto tako i na dvorištima po kojima ne prometuju teretna vozila, može postojati potreba za posebnom zaštitom vodova. Do toga dolazi onda, kada se u blizini nalaze pješčanici, ljuljačke ili tobogani, odnosno kada tim dvorištima gospodare djeca.

U ovakvim je slučajevima plinovode potrebno sprovesti tako visoko, da ih djeca ne mogu koristiti kao zamjenu za penjalicu. Samo se po sebi podrazumijeva, postavljanje plinovoda u ravnim linijama i pod pravim kutom s obzirom na zgradu. Uputa o zaštiti plinovoda od vremenskih nepogoda, vrlo se često krivo tumači. To približno znači da se plinski vodovi prilikom kišnog vremena ne smiju namočiti. No ovdje se više radi o djelovanju sunčevog zračenja.

Ako se slobodni plinski vod vani montira tako, da je tijekom duljeg vremenskog perioda izložen snažnom sunčevom zračenju, imalo bi to za posljedicu porast tlaka u vodovima. Tada taj tlak može biti odgovoran za pojavu smetnji u radu priključenih plinskih aparata.

Zaštitni sloj

Pokušavaju se izbjegavati takva mjesta za plinovod, na kojima je isti postavljen i izložen suncu. Tako ga se najčešće postavlja direkno ispod krova ili ispada, gdje leži zaštičen od vremenskih nepogoda. To istovremeno ne znači da se više uopče ne mora razmišljati o zaštiti od korozije. Čelične cijevi, na primjer, moraju se zaštititi "prijemazom". No oprez, tko je sada pomislio samo na žutu boju i kist, nalazi se u potpunoj zabludi. Na ove se instalacije mora nanjeti zaštitni sloj protiv korozije prema DIN normi 55 928 (2). A to znači, da se crna čelična cijev mora premazati fosfatnom temeljnom bojom na bazi umjetnih smola, te dva puta pokrovnim slojem sa lakom od umjetnih smola. Ovakvo i slično tretiranje dovoljno je za zaštitu vodova u normalnoj gradskoj atmosferi.

Ako je zrak okoline agresivan - kao što je to primjerice industrijska atmosfera ili morski zrak - moraju se upotrijebiti drugi zaštitni materijali. Značajnu ulogu igra i okolina, kada je cijev s navojem obrađivana. Ako je odabrana pocinčana varijanta, zaštita od korozije je opravdana u gradskoj atmosferi. Kada su takve cijevi položene u industrijskoj ili morskoj atmosferi, vodovi se moraju obraditi dodatnim zaštitnim sloljem. Ali i onda kada se pocinčana čelična cijev nalazi u gradskoj atmosferi, neophodna je dodatna obrada. Naime, to je potrebno obaviti na navojnim vezama. Sa narezivanjem vanjskog navoja pocinčani je sloj doslovno oljušten. A kod stručno izvedenog Whitworth-cijevnog navoja, iz navijene instalacijske armature, fitinga mora viriti jedan i pola navojnih koraka. U ovakvom je slučaju bez naknadne obrade takvih mjesta sa primjerice cinkovim sprejom, nastajanje korozijom uvjetovane štete, unaprijed programirano.

Postojane instalacije

Dodatna se mogućnost zaštite sastoji u tome, da se upotrebljavaju serijski proizvedene cijevi sa omotačem od umjetnog materijala. Pri tome se posebna pažnja mora obratiti na postojanost boja ovakvih cijevi na danjem svijetlu. Omotač od umjetnog materijala prilagođen je polaganju cijevi ispod zemlje. Govori li se o dostatnoj postojanosti na UV-zračenje, to se najčešće odnosi na dovoljnu sposobnost skladištenja na otvorenom. Je li omotač stvarno pogodan, tijekom duljeg niza godina ostati postojan vani na otvorenom, treba se ispitati kod proizvođača. Isto vrijedi i za naknadnu zaštitu od korozije, koja se pomoću zaštitnih traka protiv korozije mora nanijeti na mjesta spajanja. Kada se bakrene cijevi upotrebljavaju pri slobodno postavljenim vanjskim vodovima, golo, neizolirano polaganje cijevi u biti nije pouzdano. Bakrene cijevi su onda dovoljno zaštićene, kada su ovijene umjetnim materijalom. U svim pravilima PVC- nazubljeni omotač, kao što je to primjerice kod Wicu-cijevi, ispunjava potrebne zahtjeve. Neovisno o cijevnom materijalu, još je jedna dodatna zaštitna mjera neophodna kod građevnoh izvođenja i građevnog uvođenja vodova.

Ovi se vodovi moraju izvoditi sa obložnom cijevi, pomoču koje se vodovima daje određena pokretljivost. Obložna se cijev dalje mora omogućavati besprijekornu nepropusnost kako s obzirom na zid tako i s obzirom na plinske vodove. To je posebno važno u slučajevima kada se probijanja zida vrše ispod razine zemlje. Ovdje je konačno vrlo važno da u podrum ne prodire nikakva količina vode.

Zbog toga se postavljaju zahtjevi za plinski nepropusnim zidnim izvršavanjem. Nerijetko se događa da plin izlazi iz neispravnih opskrbnih vodova, te preko propusnih kućnih dovodnih vodova dospijeva u podrum kuća. Svrsishodno je stoga za kućni dovod i kućni odvod upotrijebiti za struku i obrtništvo uobičajene zidne provode. Oni ne samo da dozvoljavaju nepropusnu ugradnju, već su - visno o modelu - projektirani također i za izmjenu materijala unutar provoda.

Mobilni priključak

Povezivanje vanjskih i unutrašnjih vodova mora se izvoditi na takav način, da malena pomicanja vanjskih vodova ne mogu uzrokovati naprezanja unutrašnjih vodova. U tu svrhu postoji pet mogućnosti na koje se ne može gledati na isti način u različitim slučajevima. Obrtnik koji izvodi radove nalazi se pred teškoćama odabira. Kako bi se pomicanje vodova od približno jednog centimetra elastično izbalansiralo, postoji mogućnost da se unutrašnje vodove dužinom prva dva metra ne pričvrsti, te da ih se opskrbi sa najmanje jednom 90 stupanjskom promjenom smjera.

Na taj način nastala fleksibilnost može pretrpjeti jedan centimetar pomicanja. Ali: ova mjera štednje cijevnih obujmica smije se primjenjivati samo kod cijevi, čiji su cijevni spojevi, povezivanja čak i u slučaju požara otporni na uzdužnu silu. Kada bi se tvrdo zalemljene bakrene cijevi tako izvodile, prilikom požara ne bi se moglo isključiti, da se vodovi razdvoje, te da na taj način u prostoriju dospiju velike količine plina.

Kao druga mjera za kompenziranje pokretljivosti vodova, može se napraviti Z-zglob od navojnog fitinga. Isto je tako moguća ugradnja meko - nepropuštajućeg steznog povezivača sa izjednačavanjem pomicanja ili pak ugradnja kompenzatora. Najsigurniji način presretanja pokreta, micanja čini se da će se ostvariti primjenom pokretljivih spojeva prem DIN normi 30 663 (3), u obliku čeličnog crijeva.

Ovo crijevo ne samo da dozvoljava raskošnu pokretljivost daleko iznad jednog centimetra, već isto tako osigurava udobnost reparature. Zbog toga se moraju primjenjivati armature za zatvaranje sa odvojivim spojevima kod izvoda zgrada i dovodnih vodova. Ove se armature moraju označiti, obilježiti, tako da i ona osoba ili osobe koje ne poznaju plinsko postrojenje odmah može znati, čemu takav poklopac služi.

Natpis se isto tako ne smije izostaviti, kada on na kućnom priključku upućuje na to, da priključak opskrbljuje dvije ili više kuća plinom. Zbog čega je ovakav natpis toliko važan i od čega se sastoji, kada su plinski vodovi postavljeni ispod zemlje, saznajte u drugom dijelu ovog priloga.


Izvor: masmedia.hr